fbpx

Ne u naše ime

Koja je cena laži? U seriji Černobilj, Valerij Aleksejevič Legasov postavlja ovo pitanje sebi i čitavom Sovjetskom Savezu. On ovo pitanje postavlja tvrdom socijalističkom rukovodstvu SSSR-a, narodu koji je toliko navikao na laži, mitove i bajkovite priče da više ne razlikuje san i javu, on ovo pitanje postavlja državi koja broji svoje poslednje dane. Jedna takva država na Balkanu brojala je svoje poslednje dane 1999. godine, a da toga nije ni bila svesna. Država koja je lagala samu sebe, koja je lagala svoj narod, koja je taj isti narod vodila i gurala u samoubilačke ratove, a onda cinično tvrdila da nikada u tim ratovima nije učestvovala. Država koja je bila opijena mitovima, država koja je na najviši pijedestal svojih vrednosti stavila golu silu, represiju, zločin i nasilje nad slabijima.

0 komentara

Balkanska Pandorina kutija

Petrovo Selo i operacija “Hladnjača’’ balkanska je Pandorina kutija. U frakciji istorije gde skrivanje tela znači skrivanje zločina, gde je telo svedeno na dokaz o surovosti, gde se hladnjače bacaju u dubine jezera i olupine pale zarad političkog interesa… tamo je muk, i tama i zaborav, tamo gde je jedini dokaz dunavski vetar; tamo je Tekija i tamo je i dalje mesto zločina – neobeležena masovna grobnica kosovskih Albanaca čija je nesrećna sudbina svedena na nekoliko slova na zvaničnom dokumentu – Dubina II. 

0 komentara

Opasnost – kuća ratnog zločinca!

Razmena kuća – reči koje su devedesetih, za vreme Slobodana Miloševića, bile sinonim za diskriminaciju, deportaciju, progon. Ljudi se na pomen Vojvodine mahom sete prostranih ravničarskih pejzaža, barem oni koji nisu bili prisilno naterani da ih napuste. Kod njih će sintagma „razmena kuća” pre prizvati osećaj teskobe, straha i besa. Šablon za proterivanje hrvatskog stanovništva sa teritorije Vojvodine bio je razrađeni sistem Vojislava Šešelja, a zahvaljujući članovima Srpske radikalne stranke bio je i vrlo efikasan. Hiljade pripadnika nesrpskog stanovništva pod prisilom odlaze iz ovih krajeva preko noći. 

0 komentara

Hronike Grafita: Podsvesni Nacionalistički Razgovori u Beogradu

Čak i na svakodnevnoj, dosadnoj putanji prevozom kroz Beograd, ne možete se odupreti pogledima na urbane crteže grada. Zidovi koji su potpuno pokriveni sprejem, prolazeći kroz Novi Beograd, naveli su me da se zapitam kakva je namera iza još jedne žvrljotine koju je teško pročitati. Odmah pored rasteže se ispovest ljubavnika na izbledelom delu stare brutalističke zgrade. Ne uspevam da se oduprem zanimljivoj izložbi grafita koja pokriva i najnedostupnija – napuštena, prljava i oronula mesta za koja volimo da se pretvaramo da ne postoje. Moram reći da poštujem posvećenost umetnika i veštine onih koji su me impresionirali – cenim da održavaju večnu kulturu mladosti i bunta, što je inspirativno. Ipak, izvan estetskog opažanja prožima se šapat, često nezapažen, dijalog koji izbija kroz svačiju podsvest.

0 komentara