Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) poziva izdavače i uredništva štampanih medija u Srbiji da konačno počnu da poštuju profesionalne i etičke standarde u izveštavanju o Kosovu i omoguće građanima Srbije da dobiju nepristrasnije, potpunije i objektivnije informacije o kosovskim temama. YIHR takođe apeluje na strukovna novinarska udruženja da stvore mehanizme sankcionisanja i javno se odrede prema pisanju štampe o Kosovu u kojem se koristi govor mržnje i krše sva pravila profesionalnog novinarstva.

Najuticajniji štampani mediji u Srbiji i dalje čitaocima pružaju jednostranu, nepotpunu i tendencioznu sliku zbivanja na Kosovu, učvršćujući, pri tome, niz ekstremno negativnih predrasuda o Albancima, uz prečestu upotrebu govora mržnje, u suprotnosti sa svim profesionalnim standardima i savremenim civilizacijskim normama – zaključak je do kojeg je došla Inicijativa mladih za ljudska prava u istraživanju «Izveštavanje štampanih medija u Srbiji o Kosovu», kojim su obuhvaćena izdanja najuticajnijih dnevnih i nedeljnih novina u Srbiji, u periodu u 1. oktobra do 31. decembra 2004. godine.  

Većina listova istrajava na korišćenju pežorativnog termina «Šiptari», povremeno ga zamenjujući terminom «Arnauti»,  a, metaforično,  Albanci se predstavljaju i kao «ajkule ljudožderi», i to u «Politici», najstarijim dnevnim novinama u Srbiji, s pretenzijom na renome ozbiljnog političkog dnevnika. U cilju satanizacije albanske zajednice na Kosovu, a pozivajući se na nepouzdane izvore i samozvane eksperte, štampa širi i glasine o formiranju jedinica «bele Al Kaide» na Kosovu i uporno najavljuje nove erupcije nasilja poput one u Martu 2004.

Novinari olako izriču preteške ocene («Ukoliko na Kosmetu odluče da zapale i unište sve srpske crkve i kuće – niko neće ići u zatvor!»), a selekcija informacija vrši se, uglavnom, po principu «što gore to bolje». Gotovo je nemoguće na stranicama štampe naći primere koji govore, makar i o malim, pozitivnim pomacima u međuetničkim odnosima, kao ni informacije o privrednom ili kulturnom životu na Kosovu. Sistematski se negira mogućnost koegzistencije Srba i Albanaca i plasiraju stavovi po kojima bi «suživot sa Albancima bio teret razvoju i demokratiji u Srbiji».

Štampani mediji bili su svesrdno uključeni i u kampanju protiv izlaska Srba na izbore za kosovski parlament. U tom cilju, veliki je prostor ustupan predstavnicima Srpske pravoslavne crkve za agitaciju protiv izbora. Generalno, štampani mediji tretiraju SPC kao ključni politički autoritet Srba na Kosovu, u potpunosti zanemarujući načelo razdvojenosti crkve i države i doprinoseći daljoj klerikalizaciji društvene klime u Srbiji.