Predominantne nacionalističke kulture sećanja na ratove devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije izgradile su naraciju o kolektivnoj žrtvi koja ima uverenje o vlastitoj apsolutnoj pravdenosti, kao i uverenje o sebi kao jedinoj žrtvi svireposti i nepravde. Ovaj narativ koji se prepoznaje, kako u samom činu zabrane emitovanja audio serijala, tako i u komentaru urednice Radio Kosova, ima za cilj uspostavljanje isključivog monopola nad statusom žrtve, piše koordinator programa tranzicione pravde Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji Marko Milosavljević.

Radio Kosovo, deo kosovskog javnog servisa RTV Kosovo, zabranio je dalje emitovanje serijala deset audio drama koje su nastale na osnovu publikacije koja sadrži ispovesti porodica nestalih tokom rata na Kosovu pod nazivom “Živeti uz sećanje na nestale”.

NVO Integra i Resursni centar za nestala lica realizovali su istoimeni projekat „Živeti uz sećanje na nestale“. Prema dogovoru Integre sa Radio Kosovom, nakon produkcije deset epizoda audio drama u režiji Kuštrima Koljićija (Kushtrim Koliqi) iz Integre, one su trebale biti i emitovane prema unapred dogovorenom rasporedu.

„Uzajamnim dogovorom, premijera prve epizode emitovana je 14. decembra 2020. godine, a repriza sledećeg dana. Druga epizoda emitovana je 21. decembra 2020. godine, a zasnovana je na priči jedne Srpkinje iz Štrpca čiji suprug je nestao tokom rata. Shvativši da je ova epizoda posvećena priči o srpskoj porodici, Radio Kosovo samovoljno, bez upozorenja, ne emituje reprizu zakazanu za 22. decembar 2020. u 20:10“, navodi se u saopštenju organizacije Integra koje je objavljeno 13. januara ove godine.

Podsetimo, za vreme promocije publikacije “Živeti uz sećanje na nestale” u Beogradu na festivalu “Mirëdita, dobar dan” maja 2019. godine, više huliganskih grupa pokušalo je nasilno da upadne na promociju ove knjige, ali je upad sprečen brzom reakcijom policije.

Urednica Radio Kosova, Mirvete Uke u izjavi za Kohu, a koju prenosi Kossev, navela je da Radio Kosovo i Integra nisu imali ugovor, ali je potvrdila da je Radio Kosovo pristao da emituje serijal.

„Tražili su prostor i imali smo razumevanja. Jezik korišćen u drami nije ispravan za trenutak kroz koje Kosovo prolazi, a koji je osetljiv. Prema tome, to nije bilo ispravno jer taj jezik vređa većinu ljudi. Imamo hiljade albanskih žrtava i ne možemo da dozvolimo da se koriste govori i linčovanja koja su korišćena“, rekla je ona Kohi.

Uka je dodala da joj je žao svake porodice nestalih, bez obzira na nacionalnost.

„Izražavamo saučešće svima. Ali, ne možemo dozvoliti takve propovedi albanskoj većini, kada i dalje imamo grobove bez ljudi“, dodala je.

Iako je dan nakon saopštenja Integre, više od 30 kosovskih organizacija civilnog društva iskazalo podršku ovoj organizaciji, prekid emitovanja pokazuje nastavak dominacije albanskog nacionalističkog narativa nad sećanjem na rat u kosovskom društvu. Izjava Mirvete Uke sadrži uporišne tačke ovog narativa.

“Jezik korišćen u drami nije ispravan za trenutak kroz koje Kosovo prolazi, a koji je osetljiv”: Šta je tačno sporno, odnosno, “neispravno” u drugoj epizodi audio serijala? Da li kolektivizacija krivice koju u iskazima Olga Stojanović, supruga nestalog Marka Stojanovića, koristi kada opisuje “kako Albanci kidnapuju Srbe”? Takvi iskazi jesu problematični, ali oni ne mogu dati povoda za cenzuru već iziskuju potrebu za objašnjenjem i razgovorom, posebno kada ta zabrana u konačnici poništava patnju koja i dalje traje. Drugi deo iskaza o “ispravnom trenutku” sugeriše da su traume većine prioritet za razgovor, a da će ove druge možda doći kasnije (na red). Da li će imati ko da govori o tome kasnije?

Zašto o žrtvama koje su to postale u isto vreme treba da se govori u različito vreme? Zašto svi akteri događaja ne mogu da se obrade kao deo istog korpusa ratnih događaja? Jedino ako u dominantnom narativu treba da dođe do zakrivljenja, odnosno do odbacivanja “nepodobnih” žrtava.

“Imamo hiljade albanskih žrtava i ne možemo da dozvolimo da se koriste govori i linčovanja koja su korišćena“: Prema bazi podataka Kosovske knjige pamćenja koju je izradio Fond za humanitrano pravo, tokom i u kontekstu oružanog sukoba na Kosovu ubijeno je ili nestalo ukupno 13.535 ljudi. Do ovih podataka došlo se na osnovu analize 31.600 dokumenata iz različitih izvora, među kojima veliki broj čine izjave žrtava i svedoka ratnih zločina. Albanci čine 10.812, Srbi 2.197 a Romi, Bošnjaci, Crnogorci i drugi nealbanci 526 žrtava. Međutim, brojevi su utoliko važni ako se prema svakom ljudskom gubitku odnosimo sa jednakim poštovanjem bez obzira na određeni identitet.

Etnonacionalistički monopol u sećanju na rat se u poslednjih godinu dana na Kosovu manifestovao na različite načine (pokušaji da se donese Zakon o zaštiti ratnih vrednosti OVK), ali jedan od najupečatljivijih primera bila je smena istoričara Škeljzena Gašija sa pozicije savetnika bivšeg premijera Kosova i lidera pokreta Samoopredeljenje Aljbina Kurtija. Škeljzen Gaši je krajem aprila 2020. godine u emisiji “Frontal” izjavio da bi svi koji su počinili zločine tokom rata trebalo da budu kažnjeni. Rekao je da su pojedini „pripadnici OVK počinili zločine nad nealbanskim civilima“, te da se ovi navodi nalaze u izveštajima međunarodnih organizacija.

Usledila je kampanja linča Gašija koja je okončana brzom smenom od strane Kurtija. Jedan dan je bio potreban da se smeni čovek koji je rekao da su zločinci – zločinci i žrtve – žrtve. Dok su četiri meseca morala proći, uz pritiske i natezanja sa međunarodnom zajednicom, da juna 2019. godine tadašnji premijer Kosova, Ramuš Haradinaj, smeni osuđenog ratnog zločinca Seljima Seljimija sa pozicije političkog savetnika.

Alternative etnonacionalističkom monopolu na Kosovu postoje kroz niz inicijativa civilnog društva koje umesto patosa mučeništva i pravedne borbe, nude drugačiju i složeniju sliku rata. Izložba FHP Kosovo “360 stepeni: Bilo jednom ne ponovilo se”, kao i inicijativa YIHR Kosovo za uspostavljanje Muzeja ratnog detinjstva u Prištini pokušavaju da kroz dečiju perspektivu rata i na inkluzivan način približe sećanje na ratne strahote. U uslovima “zarobljenih” a nedovršenih država, kada je glas deprivilegovanih žrtava proteran iz javnog prostora, kroz umrežavanje i saradnju sa ovim i sličnim inicijativama, moramo naći snage da novi prostor za višeglasje sami napravimo.

Otvoreni i dinamični prostor za diskusiju, unutar srpske i između srpske i ostalih zajednica na Kosovu, uticanje na bolje razumevanje i unapređenje pozicije srpske zajednice je cilj projekta Kosovske fondacije za otvoreno društvo (KFOS) “Demokratija, otvorenost i perspektiva srpske zajednice na Kosovu” – OPEN. Deo ovog projekta je i ciklus tekstova OP-ED formata koje pišu upućeni u aktuelne društveno-političke teme i procese. Mišljenja, stavovi i zaključci ili preporuke pripadaju autoru i ne izražavaju neophodno stavove Kosovske fondacije za otvoreno društvo, RTV Kim, niti Nove društvene inicijative čiji je doprinos tekst Marka Milosavljevića.