Inicijativa mladih za ljudska prava i Fond za humanitarno pravo podsećaju da se na današnji dan navršava trinaest godina od pada Vukovara. 18. novembra 1991. godine, nakon više od tri meseca opsade, suočeni sa silom od 30.000 vojnika, 600 tenkova i oklopnih vozila, branioci Vukovara su predali grad Jugoslovenskoj narodnoj armiji.

FHP i YIHR podsećaju da je delovanje JNA na tom prostoru bilo usmereno protiv ne-Srba koji su bili izloženi svirepom ponašanju, progonu, mučenju i ubistvima. U cilju vraćanja ljudskog dostojanstva žrtvama zločina počinjenih u Vukovaru, državni organi i vlasti Srbije dužni su da omoguće utvrđivanje istine i ostvarenje pravde u vezi sa tim slučajevima.

Pred Većem za ratne zločinine Okružnog suda u Beogradu u toku je postupak za krivično delo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Za ovo krivično delo optuženo je 17 pripadnika Teritorijalne odbrane Vukovara i dobrovoljačke jedinice Leva Supoderica, kojom je komandovao optuženi Milan Lančužanin Kameni. Nakon pada Vukovara u ruke JNA i TO, najveći broj branilaca Vukovara se povukao u Vukovarsku bolnicu, gde ih je zarobila Gardijska brigada, JNA kojom je komandovao pukovnik Mile Mrkšić. Po predaji, zarobljenici su odvedeni u kasarnu a nakon toga na poljoprivredno dobro Ovčara. Nakon povlačenja JNA, kontrolu nad zarobljenicima su preuzeli pripadnici TO. Oni su oko 200 zarobljenika u grupama po 30 do 40 lica odvodili prema Grabovu, gde su ih iznad prethodno iskopane jame streljali. U zločinima počinjenim u Vukovaru ukupno je ubijeno oko 250 ljudi.    

Tužilaštvo Haškog tribunala je za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja počinjenih u Vukovaru 1991. godine optužilo oficire JNA Veselina Šljivančanina, Mileta Mrkšića i Miroslava Radića. U avgustu 1991. godine JNA je preduzela operacije usmerene protiv naselja u istočnoj Slavoniji. Do sredine oktobra iste godine, srpske snage su zauzele sva naselja u istočnoj Slavoniji sa većinskim hrvatskim stanovništvom izuzev Vukovara. Tokom ovih operacija, pod pretnjom sile sa tih područja je oteran veliki deo hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva, dok su oni koji su ostali podvrgnuti surovom okupacionom režimu koji se sastojao od progona, ubistava, mučenja i drugih akata nasilja.

Vlasti Srbije su dužne da doprinesu utvrđivanju istine i pravde za žrtve Vukovara i u skladu sa time moraju omogućiti nadležnim državnim organima i Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju sve potrebne dokaze, dokumentaciju i podršku. Republika Srbija ima obavezu da učini sve da bi se otkrila istina o nestalim građanima Vukovara, čija tela nisu pronađena ni nakon 13 godina, da otkrije istinu i vrati mir porodicama žrtava, kao i da kazni sve počinioce ovih zločina. Politička elita Srbije mora da prekine trinaestogodišnje ćutanje o opsadi Vukovara i da svoje građane suoči sa činjenicama o ulozi državnog aparata u planiranju i izvršavanju ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava u prošlosti.