Povodom 29 godina od zločina na Ovčari, podsećamo Vladu Srbije da je poštovanje žrtava preduslov iskrenog uvažavanja građana hrvatske nacionalnosti u Srbiji.

Jasan znak da su institucije Srbije zaista otvorene prema hrvatskoj manjini bio bi izraz poštovanja predsednice Vlade, Ane Brnabić, prema žrtvama zločina na Ovčari i pripadnicima hrvatske nacionalnosti koji su devedesetih godina u Srbiji bili žrtve ubistava, prislinih nestanaka, proterivanja i torture.

Shodno tome,  zahtevamo od svih članova Vlade Srbije da poštovanjem sudskih presuda, efikasnom potragom za nestalim građanima Vukovara, priznanjem i obeštećenjem žrtava torture u logorima u Srbiji  konačno daju jasne garancije da se zločini poput Ovčare neće ponoviti. 

Ministar Selaković juče se sastao sa ambasadorom Hrvatske u Srbiji, Hijadetom Bišćevićem,  kome je poručio “da su vrata svih institucija Srbije otvorena za predstavnike hrvatske manjine”. 

Ova poruka ministra spoljnih poslova i člana predsedništva SNS-a bila bi adekvatna kada u vladajućoj stranci ne bi bio nekadašnji oficir JNA i Vojske jugoslavije, Veselin Šljivančanin, koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravosnažno osuđen za ratne zločine na Ovčari. 

Uz to, zabrinjava činjenica da su Šljivančanina dnevne novine “Kurir” nedavno predstavile kao “oslobodioca Vukovara”. Podsećamo da je Selaković ranije prisustovao skupovima gde su ratni zločinci slavljeni kao heroji, dok je za Vladimira Lazarevića, koji je osuđen za ratne zločine na Kosovu, izjavio da je “uzor mladima”.

Danas se navršava 29 godina od zločina na Ovčari, kada je više od 200 hrvatskih vojnika, civila, ranjenika, bolesnika i ratnih zarobljenika izvedeno iz Vukovarske bolnice, a zatim mučeno i prebijano i naposletku streljano na poljoprivrednom dobru “Ovčara”. Za zločin na Ovčari je pred MKSJ, osim Veselina Šljivančanina, osuđen i oficir JNA, Mile Mrkšić, dok je Miroslav Radić oslobođen. 

U sudskom postupku pred Višim sudom u Beogradu , optuženi su samo direktni izvršioci, ali ne i komandni kadar JNA. Od ukupno 24 optužena pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) Vukovar i dobrovoljačke jedinice “Leva supoderica” 11 osoba je pravosnažno osuđeno, dok su dva optužena preminula, dvojica dobila status svedoka saradnika, a devet osoba oslobođeno i obeštećeno sa oko 468.000 evra za pravne troškove i oko 327.000 evra na ime odštete.

Tokom 87 dana, od avgusta do novembra 1991. godine, Vukovar je bio pod opsadom jedinica JNA, pripadnika i srpskih paravojnih jedinica. Nakon pada grada, veliki broj hrvatskih vojnika, i civila hrvatske i srpske nacionalnosti, žena, dece i starih, doveden je u logore u Srbiji. U predmetu Mrkšić i drugi pred MKSJ, presudom je potvrđeno postojanje logora za Hrvate na teritoriji Srbije. Jedina presuda Višeg suda u Beogradu za zločine u logorima u Srbiji izrečena je pripadniku milicije Republike Srpske Krajine (RSK), Marku Crevaru, 2015. godine, zbog mučenja ratnih zarobljenika u Sremskoj Mitrovici.