Snajperskim pucnjima u Sarajevu, 6. aprila 1992. godine formalno je počeo rat u Bosni i Hercegovini. U ratu je stradalo više od 100.000 ljudi, stotine hiljada su ranjene a milioni su ostali bez svoje imovine i postali izbeglice ili raseljena lica. Grad Sarajevo bio je pod opsadom 1.395 dana, od 2. maja 1992. do 26. februara 1996. godine. To je najduža opsada jednog grada u modernoj istoriji. Ubijeno je više od 10.000 ljudi, od čega oko 1.700 dece. Na grad je dnevno padalo 4.000 granata različitog kalibra.

U Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Hagu (MKTJ) general Stanislav Galić, komandant Sarajevsko romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske osuđen je na 20 godina zatvora zbog “vođenja kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja protiv civilnog stanovništva Sarajeva uzrokujući smrt i ranjavanje civila s osnovnim ciljem sprovođenja terora nad civilnim stanovništvom”. U toku je suđenje generalu Dragomiru Miloševiću koji je nasledio Galića na položaju komandanta Sarajevsko romanijskog korpusa u toku 1994. godine. Glavni kreatori rata i politike etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini Radovan Karadžić i Ratko Mladić još uvek su na slobodi.

Republika Srbija ima obavezu prema žrtvama u Bosni i Hercegovini da hitno uhapsi i isporuči MKTJ-u sve optužene za ratne zločine, da javno prizna krivicu za izvršenu agresiju i genocid i da obešteti žrtve svoje politike iz devedesetih godina prošlog veka. Bez kažnjavanja počinilaca ratnih zločina i vraćanja dostojanstva žrtvama nema budućnosti ni za društvo u Srbiji ni za region.