Organizacije civilnog društva zahtevaju neodložno usvajanje zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i poštovanje minimuma standarda moderne zakonske regulative u ovoj oblasti.

Republika Srbija je jedina država Evrope u kojoj nije usvojen zakon o besplatnoj pravnoj pomoći. Iako se radi o zakonu koji je neposredno označen kao jedna od početnih stepenica u daljem napredovanju ka integraciji u Evropsku uniju, vlada i Narodna skupština RS već deset godina nemaju politički kapacitet da izvrše izričitu ustavnu obavezu usvajanja ovog zakona.

Moderan zakon o besplatnoj pravnoj pomoći mora da onemogući uspostavljanje monopolskog položaja u ovoj oblasti i obezbedi jednak pravni položaj svih pružalaca, što aktuelni nacrt zakona ne omogućava. Smatrajući da se korisnicima besplatne pravne pomoći (siromašni građani, žrtve nasilja, trgovine ljudima, diskriminacije i drugi) mora garantovati uvažavanje njihovih specifičnih potreba i položaja, te da ne smeju biti taoci želje za bogaćenjem, organizacije civilnog društva pozivaju nadležna ministarstva, vladu i narodne poslanike da bez odlaganja okončaju postupak usvajanja pravnog okvira pružanja besplatne pravne pomoći.

Organizacije civilnog društva zahtevaju da zakon bude zasnovan na standardima koji će zadovoljiti potrebe najšireg kruga korisnika besplatne pravne pomoći, a posebno na sledećim standardima:

1. Advokatura i jedinice lokalne samouprave su po Ustavu dužne da pružaju pravnu pomoć (čl. 67 Ustava), što ne ograničava slobodu ostalih pružalaca da građanima pružaju besplatnu pravnu pomoć.

2. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći mora da omogući pružanje besplatne pravne pomoći od strane najšireg kruga pružalaca, a posebno udruženja, sindikata,
pravnih klinika i profesionalnih udruženja. Položaj svih pružalaca besplatne pravne pomoći mora biti uređen jedinstvenim zakonom.

3. Svi pružaoci besplatne pravne pomoći moraju biti stavljeni u jednak pravni položaj u pogledu registracije, obaveza poštovanja profesionalnih standarda,
kvaliteta i dostupnosti usluga, kao i finansiranja.

4. Zakonom se mora dopustiti saradnja između pružalaca besplatne pravne pomoći, udruživanje radi zajedničkog pružanja besplatne pravne pomoći i stvaranje
zajedničke službe besplatne pravne pomoći.

5. Zakonom se moraju uvažiti specifične potrebe i položaj korisnika besplatne pravne pomoći. Korisnicima se zakonom mora garantovati pravo da izaberu
pružaoca besplatne pravne pomoći koji će preduzeti sve potrebne pravne radnje u konkretnom slučaju 1. novembar 2016. godine.

  • ASTRA
  • Autonomni ženski centar
  • Centar za unapređivanje pravnih studija
  • Civil Rights Defenders
  • CHRIS mreža odbora za ljudska prava
  • Fond za humanitarno pravo
  • Inicijativa mladih za ljudska prava
  • Praxis

Spisak organizacija koje podržavaju zahteve pronađite ovde.