Povodom dvadeset i sedme godišnjice zločina u okviru operacije Oluja, regionalna mreža Inicijative mladih za ljudska prava poziva institucije u Hrvatskoj i Srbiji da sarađuju po pitanju ostvarenja prava i pravde za žrtve ratnih zločina, kao i da najviši državni zvaničnici zemalja pogođenih ratovima devedesetih ozbiljnije, odgovornije i hrabrije doprinesu izgradnji mira i odgovornog suočavanja s ratnom prošlošću.

Prema izveštaju Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava iz 2001. godine tokom i nakon operacije hrvatskih oružanih snaga “Oluja”, ubijeno je više od 600 civila srpske nacionalnosti i spaljeno više od 22.000 kuća. Iz straha za ličnu bezbednost, kao i na nagovor vlasti u Kninu, Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njenih dotadašnjih stanovnika, uglavnom Srba. Njihova je imovina uništavana ili pokradena, a povratak im je praktično onemogućen. 

Prema podacima FHP, oko 10 000 civila izbeglih iz Hrvatske i BiH tokom leta 1995. godine  pripadnici MUP-a Srbije su protivpravno hapsili i potom deportovali vojnim vlastima tadašnje Republike Srpske Krajine (RSK) i Republike Srpske (RS). Prisilne mobilizacije, koje su predstavljale najgrublju povredu Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbeglica kao i Zakona o izbeglicama u Srbiji, dovele su do smrti najmanje 54 osobe kao i do teških telesnih povreda i psihičkih posledica velikog broja izbeglica  U periodu od avgusta do kraja septembra 1995. godine, MUP Srbije je predao oko 5.000 izbeglica kampu za obuku Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, gde su izbeglice prolazile kroz psihičku i fizičku torturu.

Nijedna žrtva „Oluje” u Srbijii nema status civilne žrtve rata iako zvaničnici Srbije poslednjih godina na državnim komemoracijama govore o neophodnosti sećanja na žrtve Oluje. Nažalost, žrtve srpske nacionalnosti su još uvek taoci svake vlasti u Srbiji a njihovim pričama, sudbinama i položajem se manipuliše zarad političke koristi putem medija, umetnosti i nastupima predstavnika vlasti.

Pred sudovima u Hrvatskoj, a povodom zločina u i nakon operacije Oluja, donete su samo dve osuđujuće pravosnažne presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratne zločine protiv ratnih zarobljenika u Prokljanu i Mandićima, te za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Kijanima kod Gračaca, prema podacima Documente – Centra za suočavanje s prošlošću iz 2021.

Izostanak pravovremenog delovanja pravosuđa Republike Hrvatske postao je posebno vidljiv široj javnosti u maju 2022. godine kad je tužilaštvo Republike Srbije podiglo optužnicu protiv pilota hrvatske vojske za bombardiranje civila na Petrovačkoj cesti kod mesta Kapljuh u selu Bravsko kao i mestu Svodna u BiH, u avgustu 1995. godine. Saučešće žrtvama od strane najviših predstavnika vlasti u Hrvatskoj je izostala.

Znamo da društvo utemeljeno na nepriznavanju svojih grešaka iz prošlosti nema perspektivu mirne budućnosti i odlučno ispunjavamo našu kolektivnu odgovornost da javno pozivamo nadležne institucije da utvrde istinu kao i da postignu pravdu za žrtve.

Iz tog razloga, zahtevamo:

  • Od tužilaštava u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini da unaprede i prodube saradnju pri procesuiranju počinilaca zločina tokom i nakon operacije Oluja.
  • Od Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske da prošle godine donet Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata s pratećim Pravilnikom primenjuje u duhu ustava, ne diskriminirajući nijednu žrtvu na osnovu identiteta, bilo nacionalnog, etničkog ili bilo kojeg drugog, a od Narodne skupštine Republike Srbije da donese zakon o civilnim žrtvama rata koji bi omogućio i olakšao ostvarivanje njihovih prava i statusa, zagarantiranih ustavom i međunarodnim aktima važećim u Srbiji.
  • Od premijera i predsednika Republike Hrvatske da upute iskreno izvinjenje žrtvama ratnih zločina koje su počinile snage Republike Hrvatske za vreme i nakon operacije Oluja, a od predsednika Republike Srbije da uputi izvinjenje građanima koji su izbegli iz Hrvatske 1995. godine, a zatim prisilno mobilisani od strane policije i paravojnih formacija. U tome im može pomoći priručnik za političare ,,Kako se ispričati za zločine” koji je izradila Inicijativa mladih za ljudska prava.
  • Od najviših političkih predstavnika, da se suzdrže od umanjivanja i relativiziranja činjenica koje se odnose na počinitelje i žrtve ratnih zločina, a da pažnju i javni prostor koriste za izražavanje empatije prema svim žrtvama.
  • Da na obeležavanju vojnih operacija, državni zvaničnici ne zaobilaze da javno istaknu imena svih stradalih civila, naših sugrađana/ki bez obzira na nacionalnost i/ili etnicitet, a koji su za vreme vojnih operacija ubijeni.
  • Da se ne odlikuju državnim odlikovanjima optuženi i osuđeni za ratne zločine pred domaćim i međunarodnim sudovima, što predstavlja neodgovoran odnos prema žrtvama tih zločina, kao i ratnim veteranima koji su ratovali u skladu s odredbama i standardima međunarodng humanitarnog prava.
  • Da se u školske kurikulume posebno nastave istorije uvrste i činjenice iz ratne prošlosti koje ne služe kao ponos, već upravo suprotno. Iako predstavljaju nacionalnu sramotu, za njih mladi moraju znati kako bi znali šta je istina i kako bi pospešili neponavljanje zločina.

Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Kosovu jasno vam poručuje – ne ostavljajte nam društvo opterećeno prošlošću i podelama, mržnjom i nacionalizmom! Na lekcijama iz prošlosti, odgovorno, odlučno i hrabro stvarajte bolju sadašnjost i budućnost utemeljenu na saradnji i međusobnom poštovanju. 

Premladi da se sećamo, odlučni da nikad ne zaboravimo.